525.tae – 252.lbae, retrospektiva obuke, organizacije i transformacije eskadrile za period 1984. – 1988.godina
Godina 1984. počela je malo drugačije od prethodnih godina. Naime tokom 1983.godine a posebno u drugoj polovini 1983. godine u eskadrilu je došlo nekoliko pilota iz ostalih jedinica RV i PVO tako da je težišni zadatak bio uvođenje u sastav i preobuka za avione G-4 i V-51 (Utva) ovih novodošlih pilota. Tih godina samo je 525.tae imala G-4 (produžena partija prototipa, često nazivan TEGLJAČ). Bili su to uglavnom već iskusni i osposobljeni piloti a veći broj njih su bili nastavnici letenja u centru za borbenu obuku: pok. Turčinovic, Stakić, Aleksić, pok. Marković, Milovanović, Pjevač, Nedeljković. Nenadić i Savić su došli iz centra za osnovnu obuku posle dužeg rada u Libiji. Hrkalović i Erkić su došli iz borbenih jedinica RV i PVO. Ljubisavljević, Sejkovski, Bajramović, Romić i Vasić su bili već starosedeoci u eskadrili. Komandir eskadrile je bio Spasojević Dragoslav, zamenik komandira Savić a komandir vtč pok. Majkić Petar.
Preobuka je relativno brzo i uspešno sprovedena i otpočela je intezivna letačka obuka sa svim pilotima eskadrile po raznim profilima i vežbama zavisno od toga ko je kako bio osposobljen na sledećim avionima G-4, N-60 (galeb), J-21 (jastreb) i V-51 (utva). Početkom ove godine iz upotrebe je izašao i poslednji avion TV-2 (popularni tevejac).
U martu eskadrili je prvi puta poveren delikatan zadatak: PRELET aviona N-60 (galeb) sa mostarskog aerodroma za Libiju.Zadatak su izršili: Spasojević, Turčinović, Stakić, Marković, Aleksić, Milovanović, Pjevač i Romić.Maršruta je bila: MOSTAR – RIM(sletanje) – PALERMO(sletanje i prenoćište) – TRIPOLI(sletanje) – MISRATA. Sutra dan povratak sa JAK-40. Ovaj zadatak je poveren na bazi činjenice da je eskadrila po prvi puta personalno i kadrovski popunjena sa pilotima osposobljenim i u trenaži za izvršenje zadataka u svim uslovima predviđenih PLO-om. Ovakav zadatak u naredne dve godine eskadrila će dobiti još dva puta. Spomenuti prvi prelet za Libiju izvršen je posle sedam dana odlaganja u veoma složenim meteorološkim uslovima. Ceo let se odvijao u oblacima na etapi MOSTAR - RIM. Radili smo krug čekanja od 20 minuta na niskom konusu aerodroma Ćampino(Rim) u oblacima sa svom izvučenom konfiguracijom (uslovi za sletanje) a donja baza je bila na 200 metara sa jakom kišom. Ostali deo maršrute se odvijao u povoljnim meteorološkim uslovima. Na etapi PALERMO – TRIPOLI leti se ceo sat bez vidljivosti kopna.
Tokom preostalog dela godine nastavljeno je izvršavanje godišnjeg plana obuke gde su težišni zadaci bili dalje borbeno i taktičko uvežbavanje pilota stalnog sastava eskadrile, vuča mete za potrebe jedinica PVO sistema. Ovaj zadatak se izvršavao sa nekoliko aerodroma na nekoliko poligona (a.Skoplje-poligon Krivolak, a.Bihać-poligon Slunj, a.Zadar-poligon Šepurine, a.Pula-poligon Rt Kamenjak, a.Mostar-poligon Nevesinje a sa a.Batajnica-poligoni Pasuljanske Livade i Taraš). Jedan od težišnih zadataka bio je i letenje i održavanje trenaže pilota profila LBA koji nisu u stalnom sastavu eskadrile. U tom periodu u eskadrili je po dostignutom stepenu obučenosti trenažu održavalo 56 pilota van sastava eskadrile.
Eskadrila je učestvovala na svim TV, ZTU, ZTV i TVBG koje su bile organizovane u RV i PVO u sadejstvu sa jedinicama KoV-a.. Posebno je bilo zapaženo učešće na TVBG Pešter-84 gde je u vatrenim dejstvima po objektima na zemlji postigla visoku vrlodobru ocenu. Ovaj zadatak je izvršavan sa a.Kraljevo u dva izlaza, jedini od svih jedinica koje su učestvovale. U prvom izlazu-dejstvu po taktičkoj supoziciji vršili smo omekšavanje terena a u drugom izlazu-dejstvu vatrenu podršku snaga KoV koje napreduju.
Narednih godina nastavljeno je izvršavanje takorećih istih težišnih zadataka sa cjljem postizanja veceg stepena osposobljenosti i obučenosti po svim elementima b/g (borbene gotovosti). Naravno težište je bilo na vatrenoj efikasnost a i na mobilizacijskoj gotovosti. Ceo pilotski potencijal iz Beograda i šireg reona bio je u rezervnom sastavu eskadrile: Piloti JAT-a, Aviogeneksa, avio odelenja Savezne vlade, aeroklubova).Planom mobilizacijskog razvoja veći broj pilota je pozivan u jedinicu radi upoznavanja sa ratnim rasporedom a sa nekima ja čak bila organizovana i letačka obuka kada su za to postojali uslovi.
Veći broj redovnih a i vanrednih zadataka nametnuo je potrebu da se uradi i nova formacija eskadrile. Predlog formacije koji smo uradili usvojen je u potpunosti od pretpostavljene komande i tako je stvorena dobra osnova da će se eskadrila iz prethodne formacije i namene jednostavnije preformiratiu u namensku LBA jedinicu krajem 1986.godine. Formacija je predviđala i veće brojno stanje pilota taku da su u jedinicu dolazili već iskusni piloti (Gajić, Stefanović, Marijanović, Veličković, Petrović,). U tom periodu došlo je i do zamene komandnog kadra eskadrile. Dužnost komandira (tada je bio komandir) preuzeo je major Stakić, zamenik major Marković. Komandiri avio-odelenja su bili major Turčinović, kapetani I.kl. Aleksić i Milovanović. Obaveze koje je eskadrila imala i zadaci koje je izvršavala, zahtevali su da avio-odelenja imaju više pilota. Komanda eskadrile uradila je predlog dopune formacije i na osnovu toga tokom 1988. i 1989. u jedinicu je došlo dovoljno pilota i bila je formacijski popunjena.
Postupnost u letačkoj obuci, visok kvalitet njenog izvođenja, ocene koje smo dobijali pri kontrolama pretpostavljenih komandi, raznovrsnost zadataka koje smo izvršavali bili su opredeljujući faktor što smo bili učesnici svih vežbi koje su se izvadile na celom prostoru tadašnje države. To je ujedno bio i jedan od razloga zbog koga će eskadrila dobiti svoju pravu ulogu u nekim budućim vremenima.
Prvi kurs GCV proveli smo na poligonu Dugi Otok sa a.Zadar i postigli solidne rezultate a naši piloti će to i pokazati sledećih godina kroz TAKMIČENJE PILOTA celog RV i PVO.
Bili smo posebno ponosni na učešće naše eskadrile na vežbama Kalinovik i Zelengora-86., Nikinci, Maun-87., Haterica-86. Prva smo jedinica koja je organizovala i noćno letenje sa mlaznom avijacijom na a. Sarajevo i stvorila uslove da se Rajlovačka vb osposobi za borbeno i pozadinsko obezbeđenje jedinica avijacije.
Iako relativno mala i “nova” eskadrila je po nekim specifičnostima bila prepoznatljiva kod svih pilota u tadačnjem RV i PVO. Vrlo često se dečavalo da se različiti zadaci istovremeno izvršavaju sa 2-3 aerodroma. Prvi 6 aviona G-4 su ušli u naoružanje naše eskadrile. Veliki broj pilota iz celog RV i PVO je tražio prekomandu “baš” u tu eskadrilu.
U tom periodu ostvarivan je respektivan broj sati naleta. Na sreću nismo imali nekih težih vanrednih događaja. Ipak bio je jedan udes sa avionom V-51.
PREDRAG Stakić
pilot-pukovnik u penziji